Crkva Sv. Ivana Krstitelja
Crkva Sv. Ivana Krstitelja uz župnu je crkvu jedina sačuvana crkva lovranske gradske jezgre. Ova jednobrodna romanička crkva sagrađena je na mjestu manje crkve čija gradnja datira u XII. odnosno XIII. stoljeća.
Zemljište na kojem je građena prvotna crkva zasigurno je bilo izvan gradskih zidina jer bi crkva, da je bila građena unutar gradskih zidina, imala zasigurno pročelje okrenuto prema župnoj crkvi Sv. Jurja Mučenika. Premda se spominje u Kvaderni kapitula lovranskog u drugoj polovici XVI. stoljeća, prvi detaljniji podaci o ovoj crkvi saznaju se iz vizitacije msgr. Bartirome, zastupnika pulskog biskupa, u studenom 1658. U to vrijeme crkvom upravlja i o njoj brine bratovština Sv. Ivana Krstitelja. Uz glavni oltar posvećen titularu crkve sv. Ivanu Krstitelju u crkvi su se nalazili pokrajnji oltari: oltar Sv. Lucije, kojim je upravljala obitelj Corrilich, i oltar Sv. Stjepana. Prilikom zadnje sanacije crkve devedesetih godina XX. stoljeća otkrivene su freske, od kojih vrijedi izdvojiti prikaz Kristova Krštenja na sjevernom zidu i prikaz glavosjeka sv. Ivana Krstitelja na južnom zidu. Freske su najvjerojatnije rad istog majstora i spadaju u grupu istarskih kasnogotičkih zidnih slika. Prilikom ove sanacije na južnom je zidu otkriven gotički prozor zakošenih bridova okvira te dijelovi poligonalnih polustupova, vjerojatno elemenata gotičkog svetohraništa.
Zanimljivosti
Crkvice su se najčešće širile zbog sve više vjernika, samo se ova nadogradila prema nebu. Da je izvorno bila niža, svjedoči gornji rub nedavno otkrivenih fresaka u njezinoj unutrašnjosti.