"Stubica" su jedina očuvana, izvorno preostala gradska vrata, koja su na jugoistoku obrambenih zidina Staroga grada otvarala put prema lovranskoj gradskoj luci – mandraću. Ta su vrata bila glavni prilaz svih onih koji su nekada u Lovran dolazili morskim putem.
Navodno je većina tih pridošlica prilikom ulaska običavala pomilovati dva uklesana križa koja se nalaze na vratima. Sama vrata sastoje se od dva portala, unutarnjeg i vanjskog. Vanjski je portal renesansno oblikovan, lučnim postavljanjem masivnih kamenih klesanaca, a njegov prikaz nalazimo i na veduti J. W. Valvasora (1689.). Prema unutrašnjosti se vrata šire, što je vjerojatno osmišljeno pri samoj gradnji kako bi kola koja ulaze u grad mogla lakše i jednostavnije zakretati u obje strane gradskog uličnog prostora. Tim nepravilnim oblikom stvoren je visok i prostran svod (volta), koji je činio prolaz kroz gradski obrambeni zid. U fortifikacijskoj cjelini s vratima postojala je nekad i kula, koja je branila ovaj morski prilaz gradskoj jezgri. Pred tim je vratima, slično kao i pred glavnim kopnenim vratima, bilo zasađeno stablo ladonje (1922. zamijenjeno stablom divljeg kestena), u čijem su hladu na klupicama starci sjedili i razgovarali prateći zbivanja na ovoj uzavreloj točki urbanog života koja se nalazila između ulaza u Stari grad, gradske luke (i ribarske meke) te nekadašnjeg (starog) groblja.
Za sretan ulazak i izlazak iz grada do danas je ostao običaj pogladiti bočni klesani kamen.